Piše: Ameen Mohamed Habla

Svi su pogledi uprti prema Kuvajtu dok se iščekuje održavanje samita Vijeća za saradnju zaljevskih zemalja (GCC) o kojem se mnogo govori u posljednje vrijeme. Očekivanja su podijeljena i kreću se od optimističnih do pesimističnih, u svjetlu kontradiktornih podataka i pokazatelja koji dolaze od strana uključenih u zaljevsku krizu.   

Iako nijedna zaljevska država još nije izdala zvanično saopćenje kojim bi se potvrdilo da će samit biti održan ili odgođen, pokazatelji potvrđuju da bi se samit mogao održati od 5. do 6. decembra, nakon što je Kuvajt dobio pozitivne signale iz Rijada da Saudijska Arabija nema ništa protiv njegovog održavanja.

Podsticanje na nasilje

Kao odraz pozitivnih signala koji su primjetni u regionu u posljednje vrijeme, Kuvajt je otpočeo direktne pripreme za samit. Upućeni su pozivi za prisustvo zaljevskim liderima te je najavljen završetak logističkih priprema za održavanje samita.   

Saad al-Saidi, direktor Al Jazeerinog ureda u Kuvajtu, kaže da svi pokazatelji upućuju na to da će se 38. samit Vijeća za zaljevsku saradnju održati 5. i 6. decembra u prisustvu svih zaljevskih zemalja. Rijad je potvrdio Kuvajtu svoju posvećenost instituciji Vijeća za saradnju i otvorenost za rješavanje zaljevske krize.

Međutim, ti “pozitivni” pokazatelji, uključujući i “otvorenost Rijada za pokušaje rješavanja krize”, u oprečnosti su sa huškačkim medijskim kampanjama koje krše profesionalne i etičke medijske norme, gdje se ne zazire od psovki, kleveta i izvrtanja činjenica, pa čak i od podsticanja na nasilje i ugrožavanje sigurnosti drugih država, što predstavlja ključni kriterij u odnosu prema susjedima.   

Prije nekoliko dana, emiratski zvaničnik Dhahi Khalfan pozvao je na granatiranje mreže Al Jazeera, dok su botovi svojim konstantnim podsticanjem na demonstracije i rušenje katarskog režima nastojali stvorit haos, narušiti društveno i plemensko tkivo i destabilizirati ovu državu.    

Pritisci i krize

Iako je priroda razloga koji su pokrenuli stvari u pravcu “potencijalnog probijanja” zida u zaljevskoj krizi, na kojem je bilo teško učiniti bilo šta u proteklim mjesecima, jasno je da pritisci izvana, unutrašnje okolnosti, regionalne krize i ogorčenost javnosti, pored medijatorskih napora Kuvajta, imaju svoj doprinos u podsticanju strana umiješanih u krizu da sjednu za pregovarački stol kako bi prekinuli podjele i ponovo uspostavili odnose.  

Zaljevska kriza je izbila u kontekstu pogoršavanja jemenske krize koja se pretvorila u saudijsko-emiratsku “noćnu moru” zbog neuspjeha da je okončaju u svoju korist. Također, sigurnosni i vojni troškovi postaju sve veći, a pogoršava se i humanitarna situacija. To je dešavanja u Jemenu i generalno u regionu vodilo prema neočekivanim scenarijima, ali i povećalo međunarodne pritiske na Saudijsku Arabiju da zaustavi rat i okonča krizu u Jemenu. 

U jeku takvih dešavanja, Saudijska Arabija je pojačala svoje prijetnje Iranu i Hezbollahu, te je “primorala” libanskog premijera Saada al-Haririja da podnese ostavku na svoju funkciju, prema brojnim izvorima. Al-Hariri je držan u kućnom pritvoru u Rijadu skoro dvije sedmice, prema istim izvorima, prije nego što mu je dopušten odlazak u Pariz, a odatle u Liban. Ovakvim potezom su izazvani brojni regionalni i međunarodni pritisci na Kraljevinu.

Takvi potezi Saudijske Arabije dolaze istovremeno s provođenjem nezapamćene kampanje hapšenja i otpuštanja koja je obuhvatila desetine prinčeva, biznismena te bivših i aktuelnih zvaničnika koji su optuženi za korupciju, zloupotrebe položaja i pljačku državne imovine.   

Dok se Katar uspijeva suprostaviti posljedicama blokade, prema uvjeravanjima zvaničnika ove države, te diverzificirati svoje izvore i ojačati političke, vojne i ekonomske saveze, svjetska i američka štampa vrvi od priloga koji su govorili o zapadnim strahovima od posljedica nove saudijske politike na dešavanja unutar zemlje i u inostranstvu, što su opisali kao impulsivne političke odluke saudijskog prestolonasljednika Mohameda bin Salmana.      

Prije nekoliko dana, američki list The New York Times objavio je da su zvaničnici State Departmenta, Ministarstva odbrane i Centralne obavještajne agencije iskazali nezadovoljstvo zbog, kako su to nazvali, “ishitrenosti” saudijskog prestolonasljednika Mohameda bin Salmana. Iskazali su svoju bojazan da će njegovi postupci destabilizirati regiju i nanijeti štetu interesima njihove zemlje.

List je citirao američke izvore da ovim zvaničnicima smetaju postupci saudijskog princa na unutrašnjem i regionalnom planu, uprkos entuzijazmu kojeg je pokazao predsjednik Donald Trump kada se radi o Bin Salmanovoj kampanji u kojoj je uhapšeno 11 prinčeva, deseci bivših i aktualnih ministara, te blizu dvije stotine biznismena i imućnih ljudi.

List Washington Post opisao je mjere koje provodi saudijski prestolonasljednik kao “odvažne, ali ponekad i ishitrene”. Prema ovom listu, rat kojeg je mladi saudijski princ započeo u Jemenu 2015. godine postao je “nevolja” koja je prouzrokovala možda najteže humanitarne krize u svijetu. Također, “blokada” protiv Katara, koju predvodi Saudijska Arabija, izazvala je “raskol” među sunitskim zaljevskim državama, što je u interesu Irana, i zapela je u slijepu ulicu.

Associated Press u svom izvještaju opisuje Thamera al-Sabhana, saudijskog ministra za pitanja Zaljeva, kao najimpulsivnijeg savjetnika prestolonasljednika Mohameda bin Salmana. Agencija navodi da je Al-Sabhan otputovao u Washington nakon ostavke Al-Haririja i susreo se sa zvaničnicima State Departmenta, Pentagona i Vijeća za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući.   

Prema navodima agencije, Al-Sabhan je, umjesto da dobije podršku američkih zvaničnika za al-Haririjevu ostavku, dobio samo ukor. Američki zvaničnici su mu uputili pitanje ko mu je dao pravo da potkopava stabilnost Libana dok Washington podržava libanske oružane snage. Agencija, također, navodi da su Amerikanci tražili od Al-Sabhana da zaustavi svoje provokativne objave na Twiteru.

To znači, smatraju posmatrači, da su zapadnim silama počele smetati politike država koje su uvele blokadu Kataru te implikacije i polarizacije nastale kao rezultat takvih politika, što Zapad smatra nepoželjnim.

Izgledi za rješenje

Još od izbijanja krize u Zaljevu, prije više od šest mjeseci, nije održan niti jedan  susret između strana u sporu, što znači da će samit u Kuvajtu, ukoliko uopće bude održan, biti prvi direktni susret zaljevskih zvaničnika na jednom sastanku organiziranom u Zaljevu.

Saad al-Saidi, direktor ureda Al Jazeere u Kuvajtu, smatra da će samit biti značajan dobitak za Zaljev i prilika da se prekine zastoj i otopi led između lidera GCC-a. Međutim, ukazao je da do ovog trenutka nije definirano na kojem će nivou samit biti održan, odnosno da li će to biti samit na nivou lidera ili susret na nižem nivou.

Do sada u javnost nisu procurjele nikakve informacije o dnevnom redu samita i prirodi pitanja uvrštenih na njega, prema riječima Al-Saidija, s tim da se govori o mogućnosti odgađanja rasprava o zaljevskoj krizi. Umjesto toga, cilj bi mogao biti sveden samo na održavanje samita, bez ostvarivanja napretka u prevazilaženju najteže krize u historiji GCC-a.

Međutim, Majid al-Ansari, profesor političke sociologije na Univerzitetu u Kataru, izjavio je za mrežu Marsal Katar kako smatra da postoje tri scenarija kada je riječ o načinu na koji će samit tretirati pitanje zaljevske krize.

– Održavanje samita i njegovo pretvaranje u pregovarački susret s ciljem riješavanja zaljevske krize. Takav scenarije je, prema njegovom mišljenju, isključen zbog brojnih indikatora, među kojima je stalna i namjerna eskalacija koja dolazi od strane suprotstavljene Kataru. Zatim, sve “pozitivne procedure” koje se poduzimaju ovih dana u suštini su američki zahtjevi, kao da je namjera ostvariti napredak samo u onim pitanjima u kojima Washington ima svoje interese, dok je u drugim pitanjima i dalje prisutna eskalacija.

– Samit bi mogao biti prilika za eskalaciju krize, što je moguće ukoliko dođe do konfrontacije u stavovima, ili ako blok koji se suprostavlja Kataru bude želio iskoristiti neke katarske izjave tokom samita kako bi se dodatno podigle tenzije.

– Održavanje samita bez ostvarivanja bilo kakvih promjena u trenutnoj situaciji, odnosno da se pretvori, kao što su se susreti Arapske lige pretvorili prije toga, u prostor za medijsku eskalaciju, cementiranje krize i njeno uvođenje u okvire normalnog stanja. To bi se učinilo dozvoljavanjem održavanja samita i priznavanje Vijeća kao institucije, uz nastavak krize u svim njenim različitim dimenzijama.

Izvor: Al Jazeera i agencije

Izvor

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here