Ustavotvorna skupština Federacije BiH, prva nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, održana je 30. marta 1994. godine u sarajevskom hotelu Holiday Inn. Sazvao ju je tadašnji predsjednik Skupštine Republike BiH Miro Lazović, a na nju je, pored zastupnika, pozvao i goste. Među zvanicama, međutim, nisu bili čelnici takozvane Herceg-Bosne.

Dobio sam informaciju da će, ipak, svo rukovodstvo Herceg-Bosne, koja se ukinula Vašingtonskim sporazumom, doći na tu sjednicu, a ja ih nisam pozvao – prisjeća se Lazović.

Ta informacija se ispostavila kao tačna. Rukovodstvo takozvane Herceg-Bosne, predvođeno predsjednikom vlade te paradržavne tvorevine Jadrankom Prlićem, pojavilo se u srijedu, 30. marta 1994. godine, u Holiday Innu.

– Jadranko Prlić je sjedio u prvom redu. Do njega je sjedio Ante Roso, Vladimir Šoljić i još neki ljudi iz takozvane Herceg-Bosne. Na samom početku sjednice sam rekao: “Gospodine Prliću, ja Vas nisam zvao na ovu sjednicu. Molim Vas, napustite salu”. On je bio spreman da to uradi, ustajao je sa te stolice. Međutim, Ante Roso, koji je bio prekaljeni legionar i vodio je HVO, uhvatio ga je za ruku i vratio ga ponovo na stolicu. Ja sam insistirao da napuste. On mu nije dozvoljavao da ode, tako da sam nakon četiri ili pet minuta tišine dao pauzu od pet minuta. Nakon te pauze, desile su se stvari koje su se desile. Ja sam tada imao poziv od službenika Ambasade SAD-a i sjednicu je nastavio da vodi Mariofil Ljubić, koji je bio moj potpredsjednik. Kasnije smo u toj praksi vođenja skupštine razdvojili rukovodeće pozicije. Ja sam nastavio voditi Skupštinu Republike BiH, a Mariofil je nastavio voditi Skupštinu Federacije BiH – ispričao je Lazović u razgovoru za Faktor.

Predstavnici Ambasade SAD-a su, prisjeća se naš sagovornik, kazali da razumiju zašto nije želio prisustvo zvaničnika takozvane Herceg-Bosne na sjednici, ali da bi bilo dobro da Ljubić, kao predstavnik hrvatskog naroda, nastaviti voditi sjednicu. Razlog zbog kojeg je želio uskratiti Prliću i njegovoj sviti prisustvo zasjedanju se skrivao upravo u posljedicama politike takozvane Herceg-Bosne prema nehrvatima na tom teritoriju naše države.

– Prije te sjednice imao sam priliku ići u Mostar i obići ruine koje su ostale od Mostara. Vidio sam svu strahotu stradanja Mostara i Mostaraca, koji su kao štakori izlazili iz razrušenih zgrada. Razgovarao sam sa ljudima koji su mi prenijeli šta su doživjeli tokom sukoba sa HVO-om. Imao sam priliku vidjeti i srušeni Stari most, koji je bio povezan nekim sajlama, preko kojih su ljudi prelazili. Svoj stav da Prliću uskratim učešće na toj Ustavotvornoj skupštini formirao sam pogotovo nakon rasformiranja logora Dretelj i dolaska u Sarajevo mog prijatelja iz djetinjstva, za kojeg sam mislio da je podlegao u tom logoru. On mi je nakon pet dana pješačenja iz Dretelja u Sarajevo ispričao sve strahote koje je preživljavao u tom logoru i spominjao je Prlićev obilazak tog logora. Pod svim tim impresijama sam formirao svoj stav da ću mu, ako dođe na sjednicu, uskratiti učešće – kazao je Lazović.

Na toj je sjednici usvojen Ustav te je izabrana Vlada Federacije BiH. Nakon nje, tvrdi nekadašnji predsjednik Skupštine Republike BiH, Prlić nije pokazivao animozitet prema njemu.

– Naprotiv. Kasnije, kada smo bili u Dejtonu i poslije Dejtona, imali smo korektne razgovore, znali se i našaliti na neke stvari. Bio sam prisutan i kada je u društvu veličao moju ulogu kao predsjednika Skupštine Republike BiH – izjavio je Lazović.

VEZANI TEKST – Jadranko Prlić od komuniste do zločinca: Odgovoran za logore i ubistva, HDZ i HVO zvao klerofašistima, znao da će u Hag



Izvor

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here