Retka je zima bez snijega na Pešterskoj visoravni, ali su putevi do pojedinih sela opet teško prohodni. Zašto Fijuljani prijete otcjepljenjem?

Sjenica – Na prostranoj Pešterskoj visoravni proljeće usred zime. Nema snijega čak ni na Pometeniku, „vratima” Pešteri gdje su u ovo doba snježni nameti i do pet metara jer tu vjetar duva i kad ga nigdje nema. Temperatura oko podne dođe i do desetog podeoka pa je stoka, preko dana, napolju. A, na putu prema Sjenici, u selu Brnjica sustižemo Radojka Biočanina, koji hoda u ljetnjim cipelama…

– Mogu i u papučama, jer takva je sada klima. Ovo je, stvarno, rijetkost da baš snijega nimalo nema a još je čudnija ova zimska toplota. No, ne smeta nam, čak i prija pošto ovdje nema kašlja i virusa. Možda, zbog čistog vazduha pa svi strahujemo da nam to ne poremeti najavljena gradnja termoelektrane, tamo u obližnjem Štavlju – kaže Biočanin.

Ne idu, ipak, zimus svi Pešterci u laganoj obući. Tako, u selu Fijulju, udaljenom petnaestak kilometara od Sjenice ni ovih dana mještani ne skidaju čizme.

– Zvali smo vas baš zbog toga, da se na licu mesta uverite kakva je blatuša i vododerina naš put. I, voleli bismo da taj članak o nama pročita i predsjednik Vučić, pošto od ovdašnje vlasti nemamo koristi – priča nam Živomir Vujović, pri prvom susretu, nasred pomenutog puta gdje on i komšije, uz pomoć svojih traktora punih sitnog kamena lopatama „ravnaju” rupe. I, stvarno, duž šest kilometara tog druma automobil se mora voziti, takoreći, sa kamena na kamen i precizno zaobilaziti ili mostiti tragom kako se vozilo ne bi nasukalo, što bi bio i kraj motorizovanog putovanja.

Dole u selu, u kući pomenutog domaćina, dočekuju nas njegov sin Marko i komšije Samil i Meho Pešković. U kući još osmoro čeljadi, a tri generacije:

– Imam suprugu, dva sina, dvije snahe, troje unučadi a četvrto je na putu. Selo nije staro, ovdje živi oko 150 mještana, a osim moje ostale kuće su Bošnjačke. No, mi smo složni naročito u pomenutoj nevolji i većina nas razmišlja da bježi odavde. Najviše zbog tog rđavog puta, ne možemo do grada bez terenskog vozila, a to nemaju svi. Još teže je onima čija djeca idu u školu u Sjenicu, čas imaju prijevoz čas nemaju i onda ne idu u školu. Onaj ko se prihvati da ih vozi brzo odustane, jer neće svoj kombi ili minibus da uništi pošto mora dnevno po tri puta da putuje do Sjenice i to po ovakvom drumu. Djeca, koja ovdje idu u četvororazrednu školu uče u objektu koji je kao iz srednjeg vijeka. Zgrada ima oronule i raspukle zidove, plafon samo što se ne sruči na đake. A, nema ništa od svih obećanja koje nam je lokalna vlast davala, naročito pred izbore – tvrdi Vujović.

Sve to potvrđuju i Smail i Meho Pešković dodajući da tu ima i izborne osvjete, jer malo je ovdje ljudi glasalo za SDA i SPS, stranke koje su sada u Sjenici na vlasti. Recimo, posljednje izbore ovdje je dobila koalicija Vučić i Rasim.

– Pre tri, četiri godine odemo mi odavde u Sjenicu kod predsjednika opštine, takođe, zbog puta a on nas još u hodniku pita ko je među vama iz SDA. Šta onda da pričamo i čemu da se nadamo… – naglašava Smail Pešković.

– Dabome, nema od tih obećanja ništa pa smo razmišljali da zatražimo da se iz opštine Sjenica naše selo izdvoji i pripoji Ivanjici, čija je teritorija ovdje u blizini. Možda bi oni o nama više vodili računa. Jer vidite, uz ove nevolje sa putem i školom ovdje iz sela samo dvoje ljudi je zaposleno, a njima u sjeničkoj vlasti, kako da kažem, i pašče ima neke prihode. jDeca im se, čim završe školu, zapošljavaju u državnim ustanovama. Dobro, mi se bavimo poljoprivredom, svi imamo u prosjeku po tridesetak krava, ali šta to vredi kada, iako smo u odnosu na period od prije desetak godina, svi duplirali broj stoke prihodi su nam sada drastično manji. Koja je to računica kada za sto litara mleka dobijamo oko dve hiljade dinara, i to za mlijeko od krava koje same biraju najkvalitetniju travu i daju najbolje mlijeko. Ja sam, primjera radi, posadio i hektar maline. Malina je tada bila dva, a čim je moja stigla jedan evro za kilogram. Sve nevolja do nevolje… – dodaje Živomir Vujović.

U zgradi opštine zatičemo Mikaila Miću Kaličanina, zamjenika predsjednika opštine zaduženog baš za lokalnu infrastrukturu. Njemu je situacija u selu Fijulju dobro poznata, ali…

– Imamo mi još ovakvih seoskih puteva, jer ukupna dužina takvih saobraćajnica na ovom području je oko šeststo kilometara a naša budžetska situacija slaba, tek oko 900 miliona dinara godišnje. Jeste sada najteže do sela Blato, Tutiće, Fijulje… ali riješićemo i to veoma brzo. Na mašinama su nam još raonici za snijeg i tako opremljeni moramo da dežuramo jer mećava može sutra da krene. Moramo sačekati i da zemlja otvrdne da ne upropastimo sa kamionima i one puteve koji su dobri – naglašava Kaličanin.

U kraćem razgovoru na ovu temu sa Hazbom Mujovićem, predsjednikom opštine Sjenica on je negirao stranački uticaj na radove oko infrastrukture, ali je dodao:

– Mi svakog proljeća za popravku ovih lokalnih puteva potrošimo oko pet stotina hiljada eura. Kad bi nas Vlada Srbije razumjela i bila, recimo, garant za kredit od oko deset miliona eura na petnaest godina mi bi ih sve asfaltirali i bili u stanju da, potencijalni dug uredno vraćamo – tvrdi predsjednik Mujović.

izvor: Politika



Izvor

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here